Razmišljanja o smrti

[C-IP]

Grčki filozof Epikur (341-270 prije
Krista) je tvrdio da smrt nije loša jer dok smo živi smrti nema, a
kad umremo nas nema, prema tome smrt uopće ne može utjecati na
nas.

Američki suvremeni filozof Thomas
Nagel kaže da je smrt loša jer nam produžetak života pruža
mogućnost da dođemo do dobrih stvari.

Martin Heidegger, njemački
filozof egzistencijalizma je
tvrdio da je čovjek svjestan sebe jer je svjestan svoje smrtnosti,
odnosno mi smo svjesni sebe jer osjećamo tjeskobu u odnosu spram
smrti.

Smrt je kraj života. Svako živo biće mora umrijeti.

Većina religija tumači da poslije smrti dolazi raj ili pakao. Stari narodi su vjerovali da smrću odlaze u vječna lovišta i zato su svoje mrtve pokapali sa oruđem, nakitom i oružjem, potrebnim za taj vječni lov. Nitko zapravo ne zna što dolazi poslije.

S druge strane, pojam "smrti" često se znade u znanosti pridjeliti neživim pojavama, sustavima i napravama, označavajući pri tomu antropogeno gledište na prestanak funkcioniranja nekoga neživoga sustava. Tako jedna od teorija o budućnosti Svemira smatra da će isti završiti u stanju toplinske smrti. Prestanak rada nekoga mehaničkog sustava često se kolokvijalno označava riječju da je taj sustav umro, npr. akumulator u automobilu, satni mehanizam, televizor itsl. Tako se taj pojam često koristi kada se želi označiti prestanak rada nekoga sustava, bilo živoga (uginuće, uvenuće) ili neživoga (kvar).

E, al onda...

Vjera u zagrobni život u starome se zavjetu postupno razvijala. U drevnim biblijskom tekstovima ona još nije bila dovoljno artikulirana. Predodžbe o zagrobnom životu bile su još vrlo nejasne, sužavale su svaku mogućnost života nakon smrti i naglašavale da čovjek iščezava bez nade u povratak. U sličnom raspoloženju je i Job uskliknuo: «kad umre čovjek, zar uskrsnuti može?» (Job 14,14).
Trebala su proteći stoljeća razvoja starozavjetne objave da bi se tek potkraj Staroga zavjeta, u 2. stoljeću prije Krista, jasnije izrazila nada u život pojedinca nakon smrti.

Zašto nam se neki preminuli javljaju iz zagrobnog života a drugi ne? Prema nekima ni jedan se pokojnik nikada nije "javio" s one strane, već su to sve demonske obmane a demoni nikada nisu bili živa bića!

Koji je vaš stav o svemu tome?

[Helen]

Zgodna je scena iz "Majstora i Margite" gdje pokojnik koji je bio ateist za života nakon smrti odlazi u ništavilo. Svakom prema njegovoj vjeri obavijesti ga demon prije finalne, spiritualne smrti.
Dalo bi se o ovom gledištu blebetati, ali evo moga, skromnog mišljenja:
Mozak je organ preko kojeg se duša spaja na tijelo. Duša ne umire, ona se seli. Neka tijela nemaju dušu, nego slično kompliciranijim strojevima neku vrst softwarea.
Mislim da "ukupni mi" egzistiramo paralelno s "sadašnjim mi". Sadašnji ja ima sjećanja i pamet iz ovog života, ukupni ja postoji na višem nivou i dostupno mu je sve iskustvo svih života.

[C-IP]

Zgodna je scena iz "Majstora i Margite" gdje pokojnik koji je bio ateist za života nakon smrti odlazi u ništavilo. Svakom prema njegovoj vjeri obavijesti ga demon prije finalne, spiritualne smrti.
Dalo bi se o ovom gledištu blebetati, ali evo moga, skromnog mišljenja:
Mozak je organ preko kojeg se duša spaja na tijelo. Duša ne umire, ona se seli. Neka tijela nemaju dušu, nego slično kompliciranijim strojevima neku vrst softwarea.
Mislim da "ukupni mi" egzistiramo paralelno s "sadašnjim mi". Sadašnji ja ima sjećanja i pamet iz ovog života, ukupni ja postoji na višem nivou i dostupno mu je sve iskustvo svih života.

You lost me :confused:

[Helen]

You lost me :confused:

Which part? Razmišljam o smrti i zaključujem da po mom smrt nije kraj. Navodim pisca koji je imao zanimljivo gledište da nakon smrti svatko egzistira/prestaje egzistirati u skladu sa svojim vjerovanjem.
Any further questions? :p

[C-IP]

Which part? Razmišljam o smrti i zaključujem da po mom smrt nije kraj. Navodim pisca koji je imao zanimljivo gledište da nakon smrti svatko egzistira/prestaje egzistirati u skladu sa svojim vjerovanjem.
Any further questions? :p

No further questions :D Zbunila si me sa onim silnim nivoima :D Naravno da smrt nije kraj, tek novi početak u drugoj dimenziji a raj i pakao su samo stanja svijesti.

[Helen]

No further questions :D Zbunila si me sa onim silnim nivoima :D Naravno da smrt nije kraj, tek novi početak u drugoj dimenziji a raj i pakao su samo stanja svijesti.

Samo ti reci kad krenem komplicirati, hoće to mene. :D

Nego, o smrti. U našem narodu često stari ljudi kažu: "Ne bojim se ja smrti nego umiranja."

[C-IP]

Da, razni su načini umiranja, sjeti se Final Destination 1,2,3 (četvrti dio upravo snimaju). Ljudi se plaše umiranja u mukama i bolovima. za one koji umru u snu obično kažu da su umrli "lijepom" smrću.

[Helen]

Zato su sretni kršćani jer vjeruju da će mukama na ovom svijetu zaslužiti nagradu na onom. Nisam sigurna u taj koncept.
Tvoja tema me dovodi u napast da spomenem pitanje eutanazije. Da li je smrt svakog od nas naša privatna stvar ili je podložna zakonima?

[C-IP]

Zato su sretni kršćani jer vjeruju da će mukama na ovom svijetu zaslužiti nagradu na onom. Nisam sigurna u taj koncept.
Tvoja tema me dovodi u napast da spomenem pitanje eutanazije. Da li je smrt svakog od nas naša privatna stvar ili je podložna zakonima?

Jako dobro pitanje. Nekako mi se koncept muka = blagostanje ne sviđa!
Ako je život naša privatna stvar, onda bi i smrt trebala biti.

Pri spomenu riječi eutanazija ( grč. dobra smrt ) u svakodnevnoj komunikaciji pomisli se na oduzimanje života na smrt bolesnih i neizlječivih bolesnika, ali pomisli se i na kriminalnu radnju kada netko želi ostvariti neku dobit te želi ubrzati smrt oboljelih i nemoćnih. Teško bolesni, nepokretni i dugotrajnom patnjom i boli potisnuti, nekada mole da im se olakšaju muke i da im se pomogne umrijeti – mole da im bude izvršena eutanazija.

S druge strane postoji pritisak javnosti koja u većini slučajeva kada je riječ o eutanaziji navodi mogućnost zloupotrebe, nespojivosti liječničkog poziva sa oduzimanjem života, etičke i moralne dileme, vjerska stajališta koja osuđuju i samu pomisao na eutanaziju, jer smatraju da je život dar Božji koji treba čuvati i održavati.

[C-IP]

* Prirodna smrt
* Nasilna smrt

Prirodna smrt nastupa nakon otkazivanja vitalnih organa najčešće usljed bolesti koja može biti akutna ili kronična ili uzrokovana istoršenošću vitalnih organa usljed starosti. Prirodna smrt može biti nagla ili naprasna te kao takva postaje predmet forenzičke istrage.

Nasilna smrt produkt je djelovanja različitih vanjskih faktora. Po porijeklu nasilna smrt može biti

* udesna
* ubilačka
* smoubilačka

Postoji nekoliko faza ili gradacija smrti. Prva faza smrti je Klinička smrt. Ova faza praćena je prestankom disanja i rada srca i moždanih aktivnosti. Pravovremenom liječničkom intervencijom osoba se može vratiti u život. Ukoliko ne dođe do intervencije u vremenu od 4 minute nastupa Cerebralna smrt. Zbog izuzetne osjetljivosti moždanih stanica one počinju nekrotirati, odnosno propadaju usljed nedostatka kisika. Nakon ove faze nastupa Biološka smrt. Ona je produkt anoksije i hipoksije svih stanica organizma.

Znakovi smrti imaju veoma važnu ulogu u prosuđivanju i utvrđivanju smrti. Znakove smrti dijelimo na
* Presumptivne ili rane znakove smrti
* Pozitivne ili sigurne znakove smrti

Presumptivni znakovi smrti su:[1]
* Prestanak disanja
* Prestanak srčane akcije
* Isušivanje sluznica

Sigurni znaci smrti dijele se na rane i kasne znakove. U rane znakove spadaju:
* Mrtvačke pjege
* Mrtvačka ukočenost (lat:rigor mortis)
* Hlađenje tijela
* Mrtvačka mlitavost
* "Mačije oko"

Kasni znaci smrti su:
* Truljenje
* Mumifikacija
* Saponifikacija

[Anđela]

Gledala sam prošle godine emisiju u kojoj su ljudi koji su doživjeli kliničku smrt pričali o svojim iskustvima. To je vrijeme između života i smrti. Proces razvajanja od fizičkog tijela -naše duše ,energije kako si ko uzme.
Svi prisutni imali su različito iskustvo; neki su ugledali Isusa, neki samo išli kroz svijetli tunel a po jednog je tipa došao Buda, Isus i Krišna. Zaislite taj trio. Tip je i pričao da je u zadnje vrijeme proučavao sve religije jer ga je zanimalo i tražio je svo jput tj. nije znao kamo pripada. Očito je proces umiranja za svakoga drugačiji. Možda je onakav u što je vjerujemo tijekom života pa te slike ostaju u podsvijesti ili je nešto drugo. To neznam niti još ne želim znati. Ašta se još nakon svega tog dešava:confused:

[C-IP]

Gledala sam prošle godine emisiju u kojoj su ljudi koji su doživjeli kliničku smrt pričali o svojim iskustvima. To je vrijeme između života i smrti. Proces razvajanja od fizičkog tijela -naše duše ,energije kako si ko uzme.
Svi prisutni imali su različito iskustvo; neki su ugledali Isusa, neki samo išli kroz svijetli tunel a po jednog je tipa došao Buda, Isus i Krišna. Zaislite taj trio. Tip je i pričao da je u zadnje vrijeme proučavao sve religije jer ga je zanimalo i tražio je svo jput tj. nije znao kamo pripada. Očito je proces umiranja za svakoga drugačiji. Možda je onakav u što je vjerujemo tijekom života pa te slike ostaju u podsvijesti ili je nešto drugo. To neznam niti još ne želim znati. Ašta se još nakon svega tog dešava:confused:


To je jako zanimljivo. Vjerojatno svatko od nas projecira situaciju koja mu je ugodna i u kojoj se osjeća sigurno.

[Helen]

Sjećam se (pročitanih, jasno) raznih sličnih iskustava ljudi širom svijeta. Jedan je budist na kraju tunela stigao u svjetlost u kojoj se nalazila živa mandala (tradicionalna kružna slika) sastavljena od lica njemu poznatih i dragih pokojnika.
I neki znanstvenici se bave fenomenom NDE (near death experience - iskustvo bliske smrti) i tvrde da je stvaran. Ne moram spominjati da ih ostatak kolega proglašava ludima. Trenutno važeća službena teorija jest da mozak ne dobiva dovoljno kisika pa zato svi, baš svi prođu taj tunel, na čijem kraju je svjetlost. Oni dovoljno mrtvi komuniciraju s onom stranom, najčešće u formi poznatih pokojnih ljudi i/ili značajnih osoba njihove religije.
Zanimljivo je da ateisti/agnostici/neopredijeljeni u pravilu komuniciraju sa svijetlim likovima bez određenih religioznih karakteristika.
Meni to izgleda vrlo logično. Ona strana, viša sila, očito nastoji pristupiti svježe oslobođenoj duši (umu) na najprihvatljiviji način.

[C-IP]

Sjećam se (pročitanih, jasno) raznih sličnih iskustava ljudi širom svijeta. Jedan je budist na kraju tunela stigao u svjetlost u kojoj se nalazila živa mandala (tradicionalna kružna slika) sastavljena od lica njemu poznatih i dragih pokojnika.
I neki znanstvenici se bave fenomenom NDE (near death experience - iskustvo bliske smrti) i tvrde da je stvaran. Ne moram spominjati da ih ostatak kolega proglašava ludima. Trenutno važeća službena teorija jest da mozak ne dobiva dovoljno kisika pa zato svi, baš svi prođu taj tunel, na čijem kraju je svjetlost. Oni dovoljno mrtvi komuniciraju s onom stranom, najčešće u formi poznatih pokojnih ljudi i/ili značajnih osoba njihove religije.
Zanimljivo je da ateisti/agnostici/neopredijeljeni u pravilu komuniciraju sa svijetlim likovima bez određenih religioznih karakteristika.
Meni to izgleda vrlo logično. Ona strana, viša sila, očito nastoji pristupiti svježe oslobođenoj duši (umu) na najprihvatljiviji način.


Pretpostavimo da je umiranje prilično čudno iskustvo, u tom slučaju ta svjetlost, energija, kako god je nazvali, trebala bi naš prijelaz iz jednog stanja svijesti u drugo, učiniti što jednostavnijim, bezbolnijim. U svakom slučaju saznanje da nas netko čeka na kraju jednog i početku drugog puta je vrlo utješna.

[seljankasaproplanka]

ja ne vjerujem u reinkarnaciju...
ja vjerujem u život poslije smrti onako kako ga Biblija opisuje...za mene smrt uopće ne bi trebala predstavljati neki horor...
Isus je rekao kako ide probuditi Šimuna- dakle Šimun nije umro, on je zaspao...i ja vjerujem u to....mi zaspemo, dok se događa proces oslobađanja duše od tijela...i kad se duša oslobodi mi se probudimo na drugoj strani..dimenziji,Raju..kako god tko želi...
čak sam negdje pročitala (ne sijećam se gdje)- da riječ smrt znači u iskonskom prevodu san, spavanje, odmaranje tijela...Dakle ja neću umrijeti, ja ću ići spavati...:)

a što se tiče zamiranja ...meni je frend zamro na operacijskom stolu...inače je nesklon mojim pogledima na svijet..sve vidi crno bijelo...ovo sivo između gdje ja pliva ga ne interesira...
uglavnom,on kaže da je odjednom osijetio da ful brzo prolazi kroz neki prolaz, nekakvu ogromnu cijev...u toj cijevi je mrak i nešto ga je vuklo na kraj prema svjetlu...odjednom je kao izletio iz te cijevi i našao se u kutu sale iznad operacijskog stola...vidio je sebe, doktore, čuo je sve šta su govorili (doktori sram vas bilo:))...odjednom se našao ponovno u tom tunelu ili cijevi i nastavio se kretati prema svjetlu..odjednom je skužio da ostavllja mamu, tatu, seku, i rekao je sam sebi da još nije spreman, da mora izdržati zbog svojih...sljedeće čega se sijieća je da je otvorio oči u bolničkoj sobi...a sada još nešto čudnije...pored kreveta je bila neka cura koja mu je rekla da je vidila prometnu...i da ga je morala doć vidjeti...oni su malo pričali, ona ga je poljubila i otišla...jedino što je malo čudno je to što nitko od nas koji smo bili svakog trena uz njega ( nikad nije bio sam) nije vidio tu curu...ni obitelj ni doktori...nitko...a on se i dan danas kune da je ona bila tamo...

[Helen]

Možda je ta cura bila njegov anđeo čuvar, spiritualni vodič, kako tko ih želi zvati.

[dadoizvg]

Kaj mislite o liku smrti,onaj tip s kapuljačom i kosom u ruci.Imam nekaj za ispričat i u vezi toga ali neću da mi se ne bi smijali.Iako nije smiješno nimalo.

[Helen]

Kaj mislite o liku smrti,onaj tip s kapuljačom i kosom u ruci.Imam nekaj za ispričat i u vezi toga ali neću da mi se ne bi smijali.Iako nije smiješno nimalo.

Samo ispričaj, ako je stvar u tome da si vidio nešto slično na taj lik - nisi jedini. Relativno se često čuje da je netko ugledao "smrt". Mada ja osobno mislim da to nije smrt, nego arhetip - opći simbol koji dijele ljudi iste kulture.

Hajde pričaj da ne lupetam na prazno.

[C-IP]

Kaj mislite o liku smrti,onaj tip s kapuljačom i kosom u ruci.Imam nekaj za ispričat i u vezi toga ali neću da mi se ne bi smijali.Iako nije smiješno nimalo.


E baš si našao ekipu koja će ti se smijati :D Samo ti piši!

[dadoizvg]

Znam da me svi budu ismijali jer fakat zvuči ko dječja priča al nema veze.Ja doma imam zečeve kojima svaki dan kosim svježu travu.dakle ovo je bilo ovog proljeća,kraj obližnjeg raskrižja imam livadu na kojoj kosim travu zečevima.Tog dana je bilo hladno pa sam obukao svoju staru "crnu jaknu s kapuljačom"i tak ja kosim kad na raskrižju stane tamno crveni peugeot 206 i žena gleda u mene a ja onak sa kapuljačom na glavi stanem kosit i zabijem dršku kose u zemlju pogledam žensku i mislim si "koj k....c buljiš u mene".sutradan krenem na livadu kad ono na raskrižju hitna vatrogasci murja novinari,kad ono tamno crveni peugeot razbijen i žena ispala iz njega kamion se sudario u nju.I nije to meni ništa čudno bilo.da bi za par dana ja opet kosio kad ide moj kum na biciklu i ja stanem kosit i pozdravim kuma,sutradan moj kum sazna da ima rak i za tjedan dana je nažalost izgubio borbu s tom opakom boleštinom.i još meni ništa nakon par dana ja kosim(još uvijek u toj kapuljači)kad prolazi neki frajer na motoru i nabija gas a ja stanem kosit gledam kak odlazi na motoru i mislim budala kak će se ubit.Sutradan je prošo moje raskršće al se na drugom zaletio u traktor i umro.Ja sam nakon toga jaknu spalio i više se nije događalo ništa takvog.Eto to još nisam nikom ispričo pa čak ni mami jer sam sebi ne vjerujem i mislim da bi se smijali da nekom to velim.A vi sad kak hočete al meni fakat nije bilo svejedno kad se to događalo.

[C-IP]

Znam da me svi budu ismijali jer fakat zvuči ko dječja priča al nema veze.Ja doma imam zečeve kojima svaki dan kosim svježu travu.dakle ovo je bilo ovog proljeća,kraj obližnjeg raskrižja imam livadu na kojoj kosim travu zečevima.Tog dana je bilo hladno pa sam obukao svoju staru "crnu jaknu s kapuljačom"i tak ja kosim kad na raskrižju stane tamno crveni peugeot 206 i žena gleda u mene a ja onak sa kapuljačom na glavi stanem kosit i zabijem dršku kose u zemlju pogledam žensku i mislim si "koj k....c buljiš u mene".sutradan krenem na livadu kad ono na raskrižju hitna vatrogasci murja novinari,kad ono tamno crveni peugeot razbijen i žena ispala iz njega kamion se sudario u nju.I nije to meni ništa čudno bilo.da bi za par dana ja opet kosio kad ide moj kum na biciklu i ja stanem kosit i pozdravim kuma,sutradan moj kum sazna da ima rak i za tjedan dana je nažalost izgubio borbu s tom opakom boleštinom.i još meni ništa nakon par dana ja kosim(još uvijek u toj kapuljači)kad prolazi neki frajer na motoru i nabija gas a ja stanem kosit gledam kak odlazi na motoru i mislim budala kak će se ubit.Sutradan je prošo moje raskršće al se na drugom zaletio u traktor i umro.Ja sam nakon toga jaknu spalio i više se nije događalo ništa takvog.Eto to još nisam nikom ispričo pa čak ni mami jer sam sebi ne vjerujem i mislim da bi se smijali da nekom to velim.A vi sad kak hočete al meni fakat nije bilo svejedno kad se to događalo.

Fakat nevjerojatna priča. Ali možda sve to zajedno nema veze sa tvojom jaknom, možda ima neke veze sa mjestom na kojem se sve to događalo. To me full podsjeća na filmove Final Destination. Sve u svemu u najmanju ruku, neugodno.

[dadoizvg]

Znam da zvuči ko neki glupi film a kaj češ ja sam napisao kak je to sve izgledalo iz moje perspektive.

[ghost.investigator]

Mozes mi reci gdje si kupio tu jaknu ? U nekom ducanu ili neko trziste, ili cak prodavanja stvari u dvoristu, ili si mozda dobio od bake ili dede tu jaknu ? Napisi jer nas sigurno sve zanima, mozda to moze bit uzrok ?

[Helen]

Sinkronicitet. Sad će se meni ljudi smijati, jer je taj sinkronicitet dežurna riječ kod mene.
Ali kad je tako - sve je povezano, u kaosu postoji red, samo što to mi ne možemo dokučiti.

Ja sam priličan skeptik (kako je ženski rod od skeptik? skeptičarka? skeptika?) ali da prostiš - ja bih isto, čisto za svaki slučaj - spalila dotičnu jaknu. Ako ništa drugo, onda da me ne podsjeća na taj odvratni niz događaja.

Sigurna sam da nije stvar u jakni i košnji, ali je jezivo zanimljivo kako si ni kriv ni dužan "povezao" seriju smrti. To me podsjeća da narod kaže kako smrt uvijek ide po tri slučaja za redom. Obično se misli na tri rođaka, tri prijatelja ili slično, a ovdje je otišlo troje nepovezanih ljudi - to jest, povezala ih je tvoja prisutnost.

Jezasto ali cool.

Usput, kakve zekoslave imaš? Kuniće ili baš zečeve? Moj rođak je imao belgijske orijaše, stvarno su bili orijaši, ali umiljati do bola. Čisto kao ljubimci, nije dolazilo u obzir da ih netko pojede.
Znam, ovo je off topic. Pa šta. Nismo na sudu. :D

[dadoizvg]

smeđi orijaši.